Profesor X. i vjerojatnost da će se dogoditi neko sranje

Ubrzo nakon prošlog posta, kao gosta predavača dočekali smo profesora X. iz Bangladeša. Profesor X. pojavom nije razočarao - bio je onoliko egzotičan koliko bi svaki bangladeški profesor koji drži do sebe trebao biti, tek malo ublaživši dojam klasičnom 'britanski profesor' kombinacijom: košulja + džemper + kaki hlače + naočale. Zašto vam ga opisujem? Ne znam. Zamišljajte ga za vrijeme priče.

Vidite ga? Sitnog i oblog, u kaki kombinaciji, kako prekriženih ruku drži predavanje grupi klinaca koji su vrlo vjerojatno zadnji put njegovu rodnu zemlju spomenuli za vrijeme napete partije igre Država - grad - selo. Zašto i dalje pričam o X-u? Imam poantu, obećajem.
Naime, u jednom od komentara na zadnji post postavljeno je pitanje: 'zašto bi npr. H&M ili Adidas sami od sebe poslovali društveno odgovorno ako od toga imaju samo više troškove proizvodnje?' Stvarno, malo je naivno vjerovati da će bilo koje poduzeće vidjeti širu sliku i biti društveno odgovorno samo zato što je to ispravno. Stvar je u tom da se dugoročno ISPLATI poslovati društveno odgovorno. Ovu tvrdnju moguće je dočarati sljedećom upravo izmišljenom zakonitošću :

Vjerojatnost da će se dogoditi neko sranje obrnuto je proporcionalna razini društvene odgovornosti poduzeća.

Gle sad ovo: u Bangladešu, zemlji profesora X.-a, čija ekonomija uvelike ovisi o proizvodnji odjeće za velike svjetske brandove, svoju odjeću, između ostalih, proizvodi i Wal-Mart (po novom Walmart). I u tome nema ništa loše, posao za siromašne, smanjenje troškova za bogate, svi sretni. E pa nije. Taj isti Walmart, kako nam je X. objasnio, za majicu koju prodaje po 14 dolara, radnicima u multi - brand tvornici blizu Dhake daje otprilike 12 centi po izrađenom komadu.

Zamisli se u toj situaciji: u bangladeškoj tvornici uspio si napravit pravu ljudsku majicu za stvarne ljude. Neki buco iz Amerike ti ju uzme i da 12 centi (otprilike 75 lipa) za trud. Buco ju proda dalje za 14 dolara. Uz sve ostale troškove, pošto je tvoj rad tako jeftin, buco pokupi maržu koja iznosi oko 60% tržišne cijene majice. Njemu sve to, tebi 12 centi. Kako uopće izgleda tvornica u kojoj radnici rade za plaću s kojom jedva preživljavaju?

Nikako. Sjećate se zakonitosti? Tvornice u koje se toliko malo ulaže obično nemaju nikakve sigurnosne sisteme niti uvjete rada. Ova u kojoj si ti radio ljudske majice za stvarne ljude od 75 lipa, zapravo se srušila 24.travnja prošle godine. Dok ste bili na poslu. Poginulo vas je više od 800.

Negativan publicitet, tužbe, nadoknade obiteljima žrtava a i sama moralna odgovornost za ovakvu tragediju trenutno koštaju Walmart, Benetton i slične puno više od gubitka malog dijela marže svake majice, koji se mogao uložiti u sigurnost na radu.

Profesor X. iz Bangladeša u četvrtak je stajao pred nama kao svjedok neisplativosti ignoriranja društvene odgovornosti. Zna što je vidio u svojoj državi. Protuargumenti su ga živcirali.
Sitan i obao, u kaki kombinaciji.
Košulja + džemper + kaki hlače + naočale.